Imaginizam u književnosti: definicije, značajke i primjeri

Imaginizam u književnosti poznat je svakome tko poznaje rad pisaca i pjesnici srebrnog doba. Imaginizam nije toliko velika struja, pa se ne smatra zasebnom komponentom književnosti tog razdoblja.

Odakle je došao taj pojam?

Imaginizam u književnosti pojavio se nakon što je jedna engleska avangardna poetska škola počela uživati ​​u širokoj popularnosti. Taj je termin od tamo posuđen. Ova je škola postala poznata kao škola imaginacije.

U Rusiji se ovaj pojam prvi put susreo nakon što je 1915. u našoj domovini čuo za imagiste u Engleskoj. Nakon toga u ruskom tisku pojavio se članak “Engleski futuristi”, čiji je autor bio Z. Vengerova. Ova publikacija svojim je čitateljima govorila o poznatoj engleskoj pjesničkoj skupini, u kojoj su bili Eliot, Hume, Pound i Aldington.

Suština toka

Imaginizam u engleskoj književnosti, koji se pojavio 1910-ih, određen je točnim zadatkom koji su njegovi predstavnici postavili za sebe. Glavna svrha ovog pokreta bila je slika svijeta točno onako kako se pojavila u stvarnosti. Ako su prije toga pjesnici čitatelju prikazali svijet na apstraktno-poetski način, sada su to predstavljali realističnije i pesimističnije.

Ali glavna razlika ovog trenda bila je u tome što su predstavnici imagizma javnosti prezentirali nove i svježe ideje. Pojam izveden iz engleske slike već govori sam za sebe. Predstavnici takvog trenda uložili su mnogo truda kako bi maksimalno ažurirali pjesnički jezik. Ovi pokušaji mogu se vidjeti u slikama i oblicima pjesama Srebrnog doba.

Imaginizam u ruskoj književnosti

Predstavnik ovog trenda po prvi put u Rusiji bio je V. Shershenevich. Njegova knjiga "Zelena ulica" bila je prvo tiskano izdanje, napisano u duhu imaginacije u književnosti 20. stoljeća. Godine 1916. pisac se, unatoč činjenici da se još nije u potpunosti oprostio od futurizma, naziva imagistikom. Sherhenevich posebnu pozornost posvećuje sadržaju pjesničke slike. Tek 1918. godine pisac kaže da je ova struja mnogo šira od futurizma.

Tek je 1919. godine taj pojam čvrsto uspostavljen u Rusiji. Iz tog razdoblja započinje često spominjanje imagizma u književnosti.

Što je imagizam?

Dajemo definiciju imagizma u književnosti - to je specifičan tijek književnosti, koji podrazumijeva primat riječi, verbalnu sliku neposredno iznad ideje, koja je zamijenila ruski futurizam.

Deklaracija o imaginizmu

U ruskoj literaturi taj je trend igrao vrlo važnu ulogu. U svim enciklopedijama pojavile su se pojave imagizma u literaturi srebrnog doba. Skupina pjesnika, koja je u svom djelovanju podržavala taj trend, uložila je velike oklade na figurativnost. Ona se smatrala glavnom karakteristikom poezije srebrnog doba.

Godine 1919. u jednom od poznatih ruskih časopisa pojavila se tzv. "Deklaracija" svih imaginarnih pjesnika. Ta je deklaracija bio prvi manifest novog književnog pokreta. Pjesnici, koji su smatrani sljedbenicima novog trenda, tvrdili su da je, da bi slika zaista vrijedila, bilo potrebno da je "živi".

Osim toga, imagisty je tvrdio da je ovaj zakon primjenjiv ne samo na književnost i poeziju, već i da je ovaj zakon temelj svih umjetnosti, općenito. U deklaraciji je opisan cijeli maštoviti program stvaranja. Posebna pozornost posvećena mu je figurativno. Upravo je poetska slika postala glavni dio teorije imagizma. Taj dojam koji je stvorena slika ostavila za sobom postala je glavni cilj u tom književnom pokretu, smjeru.

Dva po dva je pet

Sheshenevichova rasprava bila je još jedan dokument koji je govorio o biti imagizma. Pisac je književnost i matematiku povezao kao nešto slično, što ima mnogo zajedničkog i vjerojatno ima zajedničko podrijetlo. Prema Shershenevichu, bilo je apsolutno nevažno razumjeti bilo koji tekst osim pokušaja autora da tumači tekst. Da bi se slika pojavila, smatrao je pisac, potrebno je prihvatiti načelo čiste i nečiste jednakosti. Često se to potvrđuje isključivo tjelesnim slikama i slikama.

Jezični zahtjevi

Imaginisti su javnosti ponudili vlastitu viziju ruskog jezika. Predstavnici tog trenda tvrdili su da jezik poezije ili poetike ima veliku razliku od književnog jezika. Smatralo se da se u svom nastanku razlikovao po svojim slikama. Zbog toga se imagisty držao proučavanja poezije već u samom početku. Ovom metodom pokušali su otkriti pravo značenje riječi, naime, slike koje su nosile riječi na samom početku njihove pojave.

Osim toga, treba napomenuti da je nakon dubokog proučavanja formacije riječi glavno obilježje imagizma u književnosti bilo stvaranje vlastitih - novih slika.

Težnja za podrijetlom

Imaginisti stavljaju na prvo mjesto sposobnost ispravnog i lijepog stvaranja slika, a ne samo riječi. V. Shershenevich je izvršio ponovnu procjenu svih postignuća futurista. Posebnu pozornost posvetio je teoriji koju su stvorili predstavnici futurizma. Ta je teorija nazvana "nejasna". Pisac je izveo još jedan pojam "samovitske riječi" (osnova trijade A. Potebnia u lingvistici).

Shershenevich je u sastavu riječi izdvojio unutarnji oblik, vanjski oblik i početnu figurativnost. Odbacujući sve zvučne i pisane oblike riječi, imagisti su stavili figurativnu riječ na prvo mjesto. Istodobno su predstavnici imaginacije nastojali osigurati da se slike koje stvaraju ne ponavljaju ili slično.

Nema jedinstva

U stvarima poezije, unatoč činjenici da je postojala zajednica imagista, nije bilo jedinstva među predstavnicima ovog književnog pokreta. Oni koji su bili prijatelji i drugovi na području književne djelatnosti imali su sasvim različite pristupe svom radu. Najistaknutiji predstavnici imagizma u ruskoj književnosti bili su poznati pjesnici kao što su Sergej Yesenin, Anatolij Mariengof i Alexander Kusikov.

Teško je ukratko opisati imagizam u literaturi - to je čitava poetska faza koja je uključivala veliki broj nijansi i suptilnosti.

Kao dio imagističke škole postojali su pjesnici koji su imali potpuno drugačije poglede na teoriju, posjedovali su potpuno različite kreativne pristupe. Čak i između Mariengofa i Kusikova, mnogo je više razlika nego sličnosti. Imaginizam prvog je naj rurističkiji, poput onoga u Yeseninu, ako pogledate neka djela. Imaginizam drugog, poput Shershenevicha, naj urbanističkiji je u usporedbi s predstavnicima varijante prvog tečaja.

Ali ako pogledate razloge tog odvajanja, možemo zaključiti: Imaginizam je bio podijeljen na još nekoliko grana jer su njegovi predstavnici pripadali različitim društvenim skupinama, podržavali različite stavove i imali različite predodžbe o svijetu.

Poezija Anatolija Mariengofa

Kao što je već spomenuto, djelo pjesnika bilo je jedan od primjera imaginacije u književnosti. Otkako se Anatolij držao vladajućeg imaginarija, vrijedi reći da je pjesnik pripadao urbanoj inteligenciji koja je pod nogama gubila čvrsto tlo. Svi predstavnici takvog trenda, poput samog Mariengofa, prikazivali su slike velikog propadanja i pustoši.

Sva suština pjesnika pronašla je samo jedno utočište - bohemiju. Teme koje je pjesnik dotaknuo u svojim prekrasnim djelima povezane su s dubokim unutarnjim iskustvima. Pjesme su pune pesimizma, čežnje i tuge. To se može objasniti činjenicom da Oktobarsku revoluciju nisu svi prihvatili, a pjesnici imaginari bili su gorljivi protivnici takvih promjena u državnom sustavu.

Imaginizam u djelima Yesenina

Ako pogledate rad Sergeja Aleksandrovića, onda možete vidjeti da je njegov rad potpuno drugačiji. To se može objasniti činjenicom da je Yesenin došao iz sela u kojem je odrastao u bogatoj obitelji.

Sergejeva obitelj bila je model ruralnih kulaka. Kada je revolucija počela, Yesenin je počeo primijetiti da su njegovi sunarodnjaci tretirani na potpuno drugačiji način nego što je država obećala. To je bio glavni preduvjet za zamisao. Sve njegove pjesme, koje se mogu pripisati književnom trendu imaginacije, pune su tuge, gorčine i depresije, uzrokovane problemima prirodno gospodarstvo. U svojim pjesmama može se vidjeti psihologija običnih seljaka, koja je odredila razlike između stanovnika sela i grada.

Kontroverza imagizma

U svom djelu Imagist's Sheets, Shershenevich je dao nekoliko zapažanja, na temelju rada Sergeja Aleksandrovića Yesenina. U ovom radu izrazio je svoje ideje o tome kako poboljšati cijelu teoriju imaginacije. No, osim svojih zapažanja, Shershenevich je oštro kritizirao mnoge pjesnike imagiste. Osim toga, Shershenevich je dao jasnu definiciju pjesma: ovo ogroman broj slika sakupljenih zajedno, ali to nije cjelovit organizam. Iz pjesme možete uzeti jednu sliku i zamijeniti je s desetak drugih, ali književnoj jedinici neće biti oštećenja.

Anatolij Marengof nije se složio s idejama koje je Sergej Yesenin podržao. On je izrazio svoje mišljenje o ovom pitanju u svom radu "Buyan-Island". Marengof je smatrao da djela pjesnika imagista trebaju biti sumrak. Drugim riječima, takva djela trebala bi biti drugorazredna ruska poezija, koju je javnosti potrebno koliko iu prvoklasnim djelima. Također, Marengof je točno istaknuo da ova djela ne igraju nikakvu ulogu u svijetu, kao ni u domaćoj umjetnosti.

Sergei Yesenin je na te komentare odgovorio svojim esejem "Život i umjetnost". U ovom djelu pjesnik je zaključio da načelo imaginacije nije važno za Marengofa i Shershenevicha. On je došao do tog zaključka na temelju rezoniranja književnih figura. Prema Yeseninu, odbili su prihvatiti povezanost i kombinaciju riječi i slika.

Split

Tako je među predstavnicima imaginizma 20. stoljeća došlo do rascjepa. Konačno priznanje ovog podjele bilo je 1924. godine. Te godine u novinama Pravda objavljeno je pismo koje su napisali Esenin i Gruzinov. U pismu su književnici govorili da su kao tvorci imagističkog društva imali pravo obavijestiti o raspuštanju svoje zajednice.

Uloga imaginizma

Uloga imagizma u ruskoj književnosti srebrnog doba ne može se podcijeniti. Zahvaljujući tom trendu, pojavile su se mnoge nove riječi u ruskom jeziku koje nose određenu sliku. Procjenjujući ovu okolnost, književnici raspravljaju o tome da li je tok zamišljanja jednak simbolizmu, futurizmu i drugim strujama. Umjesto toga, ispravno rješenje bilo bi uzeti u obzir ovaj trend, kao i druge, koje su postojale u velikoj raznolikosti u dvadesetim godinama prošlog stoljeća. Istodobno, nemoguće je ne uzeti u obzir i značajan doprinos ruske književnosti predstavnicima imagizma: razvoj rimske kulture, jedinstvo lirske pjesničke kompozicije i mnoga druga dostignuća na području poezije.