Deklinacija u slučajevima imenica i brojeva

Zašto je znanje o deklinaciji određenog jezika potrebno na ruskom? dijelove govora? Takvo pitanje očito ne smeta osobi za koju se riječ “kaput” u množini pretvara u “polta”. Štoviše, u usmenom govoru često se čuje pogrešna deklinacija u slučajevima. Prilagodba brojeva i imenica događa se gramatičkim kategorijama: prema broju, slučaju i spolu. I ovisno o tome kojoj kategoriji pripada riječ, postoje različite opcije za njeno zaustavljanje.

Opće karakteristike imenica

Imenica ima dvije karakteristike: trajnu i nestalnu. Prvi uključuje rod, vrstu deklinacije i objekt (animirani / nežive). To jest, riječ koja odgovara na pitanja "što" i "tko" može pripadati: muškom (sinu), srednjem (prozoru), ženskom (kćerkom) spolu i pripadaju jednoj od tri sklonosti.

Netrajni atribut je deklinacija imenica u slučajevima koji su u ruskom jeziku podijeljeni u šest kategorija. Budući da se broj odnosi i na ne-konstantne karakteristike, a na jeziku postoje dvije, tada postoji dvanaest varijanti oblika riječi. Svaki slučaj ima svoje pitanje, odgovarajući na to što se mijenja riječ, dio govora uzrokovanog transformacijom kraja.

Oblici deklinacije

U teško razumljivom ruskom jeziku postoje tri kategorije deklinacija koje tvore sustav inkluzija slučajeva. Tipovi deklinacija mogu se definirati isključivo u pojedinačnim slučajevima.

Donja tablica pomaže odrediti kraj slučajeva deklinacijom. Potrebno je da imenica uspostavi spol i pretvori dio govora u nominativni slučaj. Prema takvoj shemi određuje se deklinacija riječi i određuje se kraj za odgovarajući slučaj.

Rastezanja imenica u slučajevima

Sada, poznavajući gramatičke kategorije imenice (slučaj, spol, broj), lako se može svim pravilima napraviti deklinacija u slučajevima.

Postoje i neodlučne riječi koje u svakom broju i slučaju imaju izvorni oblik: kaput, kengur, kafić, meni, žiri, kava, studio.

Deklinacija naziva slučaja

Animirani dio govora je ime, nema neutralnosti. Odlikuje ga ženski ili muški rod. Deklinacija u slučajevima naziva slična je pravilima o pregibanju neživih dijelova govora.

Na primjer:

• I. n - (tko?) Irina, Andrei.
• R. p. - (koga?) Irina, Andrew.
• D. p - (kome) Irina, Andrew.
• V. p. - (kome?) Irina, Andrew.
• Tv. n - (tko?) Irina, Andrew.
• Pr. n. - (o kome?) o Irini, o Andrewu.

Žensko ime odnosi se na prvu vrstu deklinacije, a muško ime na drugu. Kao što možete vidjeti, završetci su isti kao i kod neživih imenica.

Međutim, postoje bilješke. Neka ženska imena (Assol, Adel, Aygül) mogu oblikovati različite varijante pri odgovaranju na pitanja. To jest, oni mogu biti nagnuti, i neće biti greška ako riječ ima izvorni oblik kada se mijenja njegova sintaktička uloga. Ženska imena koja završavaju suglasnikom nisu podložna infleksiji: Irene, Maryam, Catherine. Pozajmljena muška imena: Romeo, Louis, Piero, Leo, Rene - također se ne klanjaju.

Deklinacija brojeva na slučajevima: morfološki znakovi

smatra samostalni dio govora kao imenica, ima dvije značajke. Svojstvo varijable je: broj, slučaj, spol, a drugo pripada tipu i kategoriji sustava nazivi brojeva.

Broj stavki određuje količinski rang. Među njima su tri podvrste: kolektivne (obje, šest), cijele (sedam, trideset) i djelomične (jedna deveta, dvije sedme). Frakcijski i skupni podtip se ne koriste zajedno.

Brojevi koji definiraju broj stavke pripadaju rednoj kategoriji. Postoje jednostavni (osmi) i složeni (dvadeset i peti) tipovi rednih brojeva.

Kvantitativne fleksije pražnjenja

Deklinacija u slučajevima kvantitativnih numeratora je praksa koja se stalno događa. Kako pravopis i izgovor ovog dijela govora ne bi uzrokovali poteškoće, potrebno je zapamtiti nekoliko pravila.

Promjena riječi "jedan" ovisi o broju i spolu. I ne potpada pod pravila "Deklinacija imenica u slučajevima." Ispod je primjer za svaku vrstu u jedinicama. uključujući.

• I. p - jedan, jedan, jedan.
• R. n - jedan, jedan, jedan.
• D. p - jedan, jedan, jedan.
• V. p - jedan, jedan, jedan.
• Tv. n. - jedan, jedan, jedan (a).
• Pr. - oko jedan, oko jedan, oko jedan.

Transformacija brojeva s pet na deset i ostatak riječi na –– –– –– na dvadeset, slična je prevojima imenica koje pripadaju trećoj deklinaciji. Za dijelove govora s krajem pedeset (50-80) s njihovom transformacijom, mijenjaju se dva dijela riječi: sedamdeset i sedamdeset.

Brojevi "jedan i pol", "sto", "četrdeset", "devedeset" imaju dva završetka kada se odbijaju: -o, -a. Kompozitni brojevi kvantitativne kategorije su potpuno modificirani. Primjer: 1253.

• I. str - tisuću dvije stotine pedeset i tri.
• R. br - tisuću dvjesto pedeset i tri.
• D. p - tisuću dvije stotine pedeset tri.
• V. p - tisuću dvije stotine pedeset i tri.
• Tv. - tisuću dvjesto pedeset i tri.
• Pr. n - oko tisuću dvjesto pedeset i tri.

Prilagodba rednih brojeva

Deklinacija brojeva u slučajevima koji se odnose na redni rang dijela govora javlja se za svaki spol na svoj način. Ako je riječ "pet" jednako kompatibilna sa ženskim, srednjim i muškim rodom, onda se stvari razlikuju s rednim brojem "peti". Na primjer, peti broj (usp. Str.); peti autobus (p.) i peti (ženski. p.). I svaki oblik riječi, ovisno o slučaju, ima svoje vlastite fleksije.

• I. p - Peti, peti, peti.
• R. n - peti, peti, peti.
• D. p - peti, peti, peti.
• V. - peti, peti, peti.
• Tv. - peti, peti, peti.
• Pr. n - oko pete, oko pete, oko pete.

Redni poredak, izražen srednjim i muškim rodom, ima iste završetke u četiri slučaja. Fleksije se razlikuju u nominativnom i akuzativnom obliku.

Međutim, deklinacija riječi u slučajevima kompozitnih brojeva osigurava promjenu na kraju samo ovih posljednjih. Radi jasnoće, možete pretvoriti isti broj kao u prethodnom odjeljku: 1253.

• I. str - tisuću dvije stotine pedeset treće.
• R. br. - tisuću dvjesto pedeset tri i tako dalje.

Nadamo se da sada shvaćate kako su imenice i brojevi nagnuti prema slučajevima.